Bez obzira o kojoj naciji, kulturi ili religiji govorili uvijek postoje određene barijere u komunikaciji između mlađih i starijih. Upravo o toj temi održan je od 16. do 22. lipnja 2010. u Sozopolu u Bugarskoj seminar pod nazivom “Together for a better Tomorrow: The role of youth work intergenerational dialogue and cooperation in Europe“. Organizatori i domaćini bili su članovi Human Rights Club-a iz Plovdiva u Bugarskoj.
Europsko društvo se nalazi u periodu velikih demografskih promijena uzrokovanih produljenjem očekivanog trajanja života ali i sve manjim brojem novorođene djece. Stariji su sve duži period radno aktivni, dok mladi ljudi nakon dugoročnog školovanja ne mogu naći zaposlenje. To izaziva frustraciju kod mladih ljudi, ali jednako i kod starijih koji se osjećaju nepoželjnima što u konačnici može dovesti do velikih napetosti te nestabilnosti u društvu.
Svoja iskustva o intergeneracijskom dijalogu tijekom trajanja seminara podjelilo je 20 polaznika iz Bugarske, Rumunjske, Gruzije, Ukrajne, Indije, Egipta, Italije, Poljske, Portugala te Hrvatske. Svaki sudionik iznio je svoje probleme na koje nailazi tijekom komunikacije sa ljudima koji pripadaju drugom generacijskom krugu, kako u poslovnom tako i u privatnom životu. U grupama raspravljali smo o dotičnim problemima te kako pronaći naćine za njihovo razrješavanje. Također jedan od zadataka bio je i osmisliti projekt koj bi pomogao u rješavanju problema u komunikaciji između različitih generacija.
Posebna pažnja posvećena je usvajanju tehnike Forum teatra. Forum teatar najčešća je tehnika kazališta potlačenih koje se koristi u stotinjak zemalja svijeta gdje vrlo poticajno djeluje na ljude u sučeljavanju s aktualnim problemom i mogućnošću djelovanja kroz kazalište. Ovaj model kazališta zamislio je i razvio istaknuti brazilski redatelj i kulturni aktivist Augusto Boal, a podrazumijeva sudjelovanje i glumaca i gledatelja. Naime, za razliku od klasičnog kazališta gdje je publika pasivni promatrač priče što se odvija na sceni, u Forum teatru dobiva posve novu ulogu, postaje aktivna mijenjajući protagoniste kako bi pronašli rješenja ili alternacije za potlačeni lik na sceni. Ne čudi stoga da je upravo ova metoda vrlo popularna u svijetu i koristi se u školama, te u sredinama sa specifičnim grupacijama npr. ovisnicima, zlostavljanim ženama, zatvorenicima, sindikatima i mnogim drugim.
Tijekom trajanja seminara mnogo smo saznali i o kulturi, životnim navikama i hrani u državama iz koje su stigli sudionici. Na internacionalnoj većeri mogli smo kušati prehrambene proizvode sudionika iz drugih zemalja te čuti njihovu glazbu te ponešto o njihovim državama i organizacijama iz kojih dolazi.
Posebno su nam bili zanimljivi tradicionalni domaći Bugarski jogurt koji je prema vjerovanjima glavni uzrok za dugi životni vijek Bugara. Možda je i Bugarska zbog tog razloga izabrana za domaćina ovog seminara. U slobodno vrijeme osim kupanja u Crnom moru mogli smo upoznati i kulturne ljepote jednog od najstarijih gradova u Bugarskoj-Sozopola, koj je i popularno turističko ljetovalište. A zašto Bugari kad kažu „da“ klimanjem glave pokazuju „ne“ ostalo je misterij jer nam nitko od domaćina to nije znao objasniti.
Tako je uz sudjelovanje na seminaru, kupanje, druženje i veselje brzo prošlo 6 nezaboravnih dana na obali Crnog mora odakle će svi sudionici zasigurno ponijeti lijepe uspomene ali i puno kontakata koji će otvoriti vrata zajedničkom apliciranju za „Youth in action“ projekte u budućnosti.
Iz Bugarske za www.mzm.hr
Dunja Šamec
