14. kolovoza okupili smo se u 18:00 sati na novomarofskom gradskom trgu, ukrcali u minibus i krenuli put Makedonije, zemlje gdje vječno sunce sja. Slijedila je dugotrajna, vesela vožnja po autocesti bratstva i jedinstva koja nas je nešto iza ponoći dovela do Beograda u kojem je trajao “Belgrade beer fest”. Nekoliko sati uživanja u toj nevjerojatnoj atmosferi koja je obuzela glavni grad Srbije dala nam je novu dozu energije da izdržimo ostatak putovanja, a i ideju o tome gdje potrošiti godišnji odmor 2010. Uz puno pozitivnih dojmova vratili smo se u minibus te uz pjesmu i smijeh nastavili kroz ravnu dionicu srpskog autoputa sve do granice s Makedonijom.
Ovdje je dostupna galerija slika.
Na željeno odredište, gradić Struga na obali Ohridskoj jezera, stigli smo u subotu iza 13:00 sati. Daniel Stojančeski, naš domaćin, nam je priredio doček “na makedonski način“ uz tradicionalne slastice i pića.
Iako je bilo očekivano da će slijediti cjelodnevni odmor i spavanje nakon 19-satne vožnje, pogled na Ohridsko jezero izmamio nam je osmijeh na lica te smo odmah nakon ručka krenuli na kupanje. Plaža, koja je bila od nas udaljena tek nekoliko koraka, inspirirala nas je sve dane. Nastale su mnoge legende o Ohridskoj nemani, tuljanima i izgubljenim psima.
Prvu večer smo posjetili cirkus koji je gostovao u Strugi, a potom prošetali u grad gdje smo brzo otkrili naše omiljeno mjesto za izlazak – neponovljivi kafić Kalabalak sa odličnom ex-yu rock muzikom, gostoljubivim konobarima i nezaboravnom ekipom. Već smo tada shvatili da je potrebno što prije prilagoditi bioritam i reducirati spavanje na samo nekoliko sati budući da nas je slijedećeg jutra očekivao jedan od izleta kojima smo željeli upoznati prekrasnu zemlju u koju smo došli. Prvi od njih bio je izlet u Radozdu koja je 20 km udaljeno od Struge. Slovi kao najpoznatije ribarsko selo, poznato po brojnim pravoslavnim crkvama koje su izgrađene u stijeni. U ljepotu jedne od njih smo se osvjedočili nakon što smo savladali uspon od 200 stepenica.
Slijedeći dan proveli smo na plažama u Strugi, a večer začinili sa karaoke partyem na kojem smo se se između ostalog okušali i u pjevanju makedonskih pjesama.
U srijedu je uslijedio izlet u Vevčane – planinski gradić prošaran brojnim izvorima koji napajaju Ohridsko jezero. Temperatura vode na izvoru je oko 10 stupnjeva tako da većina stanovnika umjesto hladnjaka koristi brze potočiće u kojima se hlade osvježavajući napici i voće. Unatoč iznimno visokim temperaturama šetnja uz potočiće bila je ugodna i osvježavajuća, a posebno je impresivna činjenica da na svakom uglu možete zastati i popiti prirodu i nezagađenu vodu iznimne bistrine i okusa. Vevčanska je voda u povijesti bila uzrok brojnih razmirica između hrabrih Vevčana i raznih političkih struktura, no Vevčani su uspjeli zadržati svoju vodu, a također i svoje tradicionelne običaje. Jedan od njih je i karneval sa 14 stoljetnom tradicijom, vrijeme u koje se to mjesto deklarira kao država, ima svoj novac, putovnicu i sl. Ručali smo u kući poznatog svjetskog fizičara i kemičara Mihajla Idvorski Pupina te se vratili u Strugu.
Jutro i poslijepodne u četvrtak proveli smo u Ohridu. Obišli smo staru gradsku jezgru, tvrđavu, amfiteatar, crkve i manastire te slušali zanimljive priče koje nam je ispričao Daniel. Ohrid ima izrazito bogatu povijest, a smatra ga se makedonskim Jeruzalemom budući da je kroz povijest imao oko 365 crkava (za svaki dan po jedna). Posebno smo bili impresionirani renoviranom crkvom i manastirom sv. Klimenta koji se nalazi na brdu Plaošnik gdje su upravo u tijeku velika arheološka istraživanja prastare romanske bazilike koja se nalazila na tom mjestu. Osim toga vidjeli smo crkvu sv. Sofije i sv. Ivana Kaneo. Za kraj našeg obilaska posjetil smo kuću aristokratske obitelji Robevi. Kuća je zaštitćeni spomenik kulture i svaki dio namještaja u njoj je izrađen rukom brojnih makedonskih umjetnika. Nakon toga smo se vratili u Strugu gdje smo uživali u internacionalnoj večeri sa našim domaćinima. Daniel je pozvao u goste folklorni ansambl koji je prezentirao tradicionalne pjesme i plesove Makedonije. Tu smo večer i mi iskoristili za prezentaciju naše Domovine, grada i udruge uz promotivne materijale, panoe sa slikama, ali i domaćom rakijom i slatkišima koje smo donijeli iz Hrvatske. Fešta je u domaćoj atmosferi potrajala do dugo u noć.
U petak je slijedilo rano buđenje budući da smo trebali stići na brod za sv. Naum, ohridski stari manastir oko 50 km od Struge, gdje se nalazi glavni, najveći i najčišći izvor vode koje snabdijeva Ohridsko jezero. Zanimljivo iskustvo doživjeli smo prislanjajući uho na lijes sv. Nauma, pri čemu se čuju zvukovi koji neodoljivo podsjećaju na otkucaje srca. Nakon obilaska manastira zaputili smo se čamcima do samih izvora. Dok su Vevčanski izvori bili nadzemni, u sv. Naumu smo vidjeli mala podvodna vrela koja u sat vremena izbacuju i do 7000 litara vode.
Poslijepodne smo proveli na plaži jezera tik uz ušće gdje se voda iz izvora ulijeva u jezero, da bi se uz zvuk harmonike, koju odlično svira Danijelov brat Nikola, brodom vatili u Ohrid.
Posljednju noć u Makedoniji smo proveli na plaži uz gitare i makedonski “bunar” – tradicionalno osvježavajuće piće koje je najviše podsjećalo na zagorski gemišt.
Teška srca, u subotu nakon doručka krenuli smo na pakiranje te smo se tužno oprostili od svim naših domaćina, konobara, osoblja u dućanu, susjeda.. koji su za mnoge od nas bili dio najboljeg ljetovanja u životu. Ipak, Daniela nismo tako lako pustili te nas je pratio sve do Skopja gdje smo se nakon zajedničkog ručka na skopskoj čaršjiji rastali uz želje za ponovnim susretom u Novom Marofu. U sjećanju ćemo zauvijek nositi Jovana i gazdaricu iz Ville di Lago, Stojčeta, Mariju, Zlatka, Igora, Nikolu i ostale iz udruge “Youth forum eye”, sve komšije koji su s nama pjevali, ORO, Kalabalak, Oazu, čaršiju, mostove, mjenjačnice, taksije, nadimke koje smo pokupili, sva nezaboravna jutra koja smo budni dočekali… Bilo je to neprocjenivo iskustvo koje ćemo pamtiti cijeli život. U našim srcima Makedonija je zauzela posebno mjesto i rado ćemo je se sjećati sa velikim osmijehom na licu.
Svakako ćemo najviše pamtiti Daniela, našeg prvog prijatelja kojeg smo upoznali preko “Youth in action” programa. Neizmjerno smo mu zahvalni za sve što je za nas učinio, za njegov vedar i veseo karakter, brigu koju je vodio o nama i sve priče i anegdote koje nam je ispričao. Pokazao je zaista vrhunsko makedonsko gostoprimstvo te nam dao veliki i teški zadatak da mu se što prije odužimo.
