Prvi dan, 12.08.2016., 16 jahača Apokalipse okupilo se u ranojutarnjim satima ispred Kulturnog Centra u Novom Marofu kako bi započeli avanturu godine. Spomenuta gužva u 16-ercu krenula je na put od 530km u 4:30h. Pola ekipe išlo je kombijem, dok se druga polovica raspodijelila na dva automobila. Krećemo autocestom za Zagreb, te nastavljamo put Slavonskog Broda gdje je ujedno i prva pauza na putu, zahvaljujući dijelu ekipe koja uživa duhanske proizvode :P. Za potpuno uživanje u vožnji pobrinuo se vozač Luka, koji je ujedno i sastavio playlistu vrhunske glazbe te samim time održavao veselu atmosferu u kombiju. Samoprozvani Kombi Crew dolazi do graničkog prijelaza oko 10h, te uz manja čekanja prolazi granicu bez problema. Nastavljamo put prema Doboju koji se nalazi u Republici Srpskoj.
Na putu, uz obilje kvalitetne bosanske kapljice, gotovo ništa nije nedostajalo. Bosanska policija stoji na svakom ‘koraku’, pa je gotovo nemoguće da vas ne zaustavi. Tako su zaustavili i pripadnike naše ekipe kako bi ih informirali o tome da voze po propisima, te im zaželjeli sretan put. Uz oblje smijeha i dobre vibre, krećemo put Zenice i Sarajeva. Čuveni zatvor u Zenici nažalost nismo razgledali izvana, ali smo ga se naravno sjetili kroz pjesmu Zabranjenog pušenja. Put nastavljamo prema Sarajevu gdje stižemo oko 12 sato. Prvu veću pauzu radimo u povijesnoj jezgri spomenutog grada na kultnoj Baščaršiji gdje uživamo u lokalnim specijalitetima: ćevapi s kajmakom kod Želje 2, kahva iz bakrene đezve, sve to začinjeno oblakom dima iz nargile. Jedna od najzanimljivijih legendi vezana uz grad je ‘znameniti’ sarajevski tramvaj koji je navodno prvi tramvaj u Europi. Legenda kažeda se u 19. st. ovdje pojavio prvi tramvaj s konjima, a 10 godina kasnije na struju, jer je Austro-Ugarska htjela prvo isprobati tramvaj u Sarajevu a ne u Pešti ili Beču kako nebi oštetili tamošnje ulice. Međutim, to nije istina, već ostaje samo legenda.
Tri sata provedena na Baščaršiji proletjela su i morali smo nastaviti put prema Foči.
Vožnja kroz Sarajevo je u najmanju ruku ugodna, ali naravno u slučaju kad znate kuda vodi put, a pošto smo imali zastarjelu verziju GPS-a, to baš i nije izgledalo tako. Naime, kruženje oko Sarajeva i pogađanje puta prema Foči izazvalo je gomilu smijeha kod Kombi Crew-a, ali uz zajedničku asistenciju, kroz nekih 15-ak minuta pogađamo “put ka sreći”. Vožnja sarajevskim predgrađem bila je ugodna do trenutka kad smo se odmakli nekih 50-ak kilometara od središta grada, gdje počinju planinski puteljci, u svakom smislu te riječi. Ceste koje se teško uopće mogu nazvati cestama, hrpa navoženog šljunka i loše vozačke navike pružaju nezaboravno iskustvo vožnje istima.
Dolazimo na granični prijelaz s Crnom Gorom u kasnim poslijepodnevnim satima, bez problema prolazimo granicu gdje parkiramo vozila i čekamo ekipu iz kampa da nas pokupi svojim voznim parkom. Kroz nekih 20-ak minuta ekipa nas skuplja kombijima i vozi u kamp gdje smo se ugodno smjestili i uz logorsku vatru proveli ostatak večeri.
Drugi dan, buđenje i doručak oko 9h, podjela rafting opreme i napokon toliko očekivani start. Rijeka Tara je prekrasna cijelim tokom, ali ujedno i neizdrživo hladna za kupanje. Hladnoća rijeke nije predstavljala nikakav problem ekipi koja je bila podijeljena u dva čamca, dapače, to je na neki način zahuktalo atmosferu. Uz obilje šale, smijeha i pozitivne atmosfere prolazimo brzace, a adrenalin se može osjetiti u zraku. Prvi predah od veslanja radimo nakon nekih sat vremena, pored stijena koje su bile primamljive dijelu ekipe koji se odlučio za dodatni dio adrenalina, te su uspješno demonstrirali tehniku skakanja sa istih. Nakon kratkog predaha, nastavljamo dalje gdje nas očekuje jedan od najbržih dijelova rijeke. Sam spomen na najbrže dijelove rijeke oduševio je ekipu koja je jedva dočekala iskusiti prave čari planinskih brzaca. Da je rijeka brza, govori i činjenica da smo se na nekim dijelovima jedva održavali u čamcu, jer pasti u hladnu rijeku na brzacima okruženim oštrim stijenama i kamenjem i nije baš dobra ideja. Nakon svakog brzaca dolazi mirniji dio rijeke koji je rezerviran za svakakve anegdote s posadom drugog čamca.
Ekipa našeg čamca dobila je naziv ‘Pirati’ od ostalih sudionika, a s obzirom da smo ‘otimali’ vesla i članove posade drugih čamaca, naziv je možda i opravdan, naravno, sve na razini šale i s dozom opreza. Već vidno izmoreni raznim aktivnosti na rijeci, dolazimo do druge postaje, oaze hedonizma na bosanskoj strani rijeke. Usred šume nalaze se improvizirani hladnjaci koji su prenapunjeni raznim pićima, od kojih naravno prevladavaju pive. Jedna od zanimljivosti na tom mjestu je slap u kojem smo se okupali i napravili zajedničku fotografiju za pamćenje. Ekipa se lagano opušta uz Jelen pivo, te čeka na znak skipera da krenemo.Cilj rafting rute nalazi se na graničnom prijelazu između BiH i Crne Gore do kojeg nam je trebalo još nekih 40-ak min. Nakon još nekoliko brzaca približavamo se cilju, bacamo se za kraj u vodu i s čamcem na ramenima napuštamo rijeku.
Povratak u kamp bio je oko 17 sati gdje nas je dočekalo obilje tradicionalne lokalne hrane koja je bila više nego odlična. Ljubaznost domaćina tog trenutka je došla najviše do izražaja, naime, nekoliko puta su nam napomenuli da ako nam bilo što zatreba, slobodno zatražimo i da ćemo dobiti isto, pa se mi nismo ustručavali naručiti duple porcije janjetine i deserta. =) Poslije ručka imali smo neformalno druženje uz logorsku vatru, kartanje i šetnju prekrasnim kanjonom rijeke Tare. Vrijeme je proletjelo i već je na rasporedu bila večera – svježe ulovljena pastrva.
Treći dan, nakon buđenja i doručka, opraštamo se sa domaćinima i krećemo prema kući. Kombi Crew odlučio se na put kroz Crnu Goru i Pivsko jezero prema Mostaru. Neki članovi posade bili su prvi put u Crnoj Gori, te ih je raznolikost prirode oduševila i ostala im urezana duboko u sjećanje. Nakon nekih 5h vožnje dolazimo do Mostara. Nažalost, nismo imali puno vremena na raspolaganju za detaljno razgledavanje grada, pa smo odlučili vidjeti neke od najpoznatijih znamenitosti grada i okrijepiti se prije puta. Grad Mostar dobio je ime po čuvarima mostova (mostarima), pa ni ne čudi da je jedna od najpoznatijih znamenitosti grada most u srcu starog grada. Mostar je oduvijek bio magnet za turiste sa svojim starim kamenim kućama, pregrštom starina na svakom koraku uz zvuk rijeke Radobolje koja teče starom jezgrom koja zaokružuje romantični štih grada.
Napuštamo Mostar oko 18h i nastavljamo put prema Splitu, gdje se spajamo na autocestu prema Zagrebu. Da se riješimo monotonosti vožnje autocestom, dio ekipe odlučuje se na društvenu igru popularnog naziva „Kaladont“. Uz igranje igara, vrijeme je proletjelo i odjednom smo se našli na ulazu u Novi Marof svjesni činjenice da se naša avantura lagano bliži kraju. Stečeno iskustvo s raftinga danima se prepričavalo uz ideju organiziranja sličnih avantura u bližoj budućnosti.
Hvala otkačenoj ekipi na dobroj zabavi 😉
See you next time!
