Projekt se održao od 26.10. – 01.11.2014. u Poljskoj, u malom planinskom mjestašcu imenom Poronin, blizu granice sa Slovačkom. Ime projekta je bilo „Open, aware, active“, a tema sport i kultura. Sudionici su došli iz Grčke, Bugarske, Litve, Češke, Slovačke, Italije, Poljske, Rumunjske i Hrvatske. Sveukupno 50-ak sudionika. Bila je to razmjena mladih koja za razliku od treninga uključuje više ljudi, a glavni cilj je druženje i upoznavanje različitih kultura, brisanje predrasuda, potaknuti mlade na mobilnost itd..
Krenuli smo kombijem u nedjelju, 26.10. rano ujutro, nas sedam iz različitih krajeva Lijepe naše. Većina nas se nije poznavala otprije ali tijekom tih 12 sati vožnje, koliko nam je trebalo do Poronina postali smo najbolja ekipa na svijetu. U Poronin smo stigli oko 21h gdje su nas domaćini ljubazno dočekali i smjestili. Pošto smo bili umorni od puta, te večeri se nismo baš previše družili s ostalim sudionicima iotišli smo ranije leći.
U ponedjeljak (službeno prvi dan) nakon doručka bile su igre upoznavanja (‘name games’), opisivali smo svoje strahove i što očekujemo od projekta, a poslijepodne smo se podijelili u grupe i svaka od njih je dobila zadatke (‘city tasks’) tipa naći crkvu i saznati kad je izgrađena, slikati se s lokalnim stanovnicima, saznati što je to kuhano pivo i kako se priprema, saznati imena vrhova planina koji se vide iz gradića… Bilo je zanimljivo biti u timu s ljudima iz različitih država i međusobno surađivati. Tako smo se bolje upoznali i sprijateljili. Uz to, bolje smo upoznali i sam Poronin. Navečer je bila interkulturalna večer Slovačke i Bugarske gdje su isti predstavili svoja tradicionalna ića i pića, običaje a i svoju zemlju. Nakon toga parti i spavanje.
Sljedeći dan je svaka nacija morala napraviti kratku prezentaciju organizacije koja im je omogućila sudjelovanje na razmjeni (sending organisation). Tko su, šta su i čime se bave. Mi smo prezentirali MzM (Mladi za Marof-fak jea!). Nakon ručka su se istovremeno održale dvije radionice. Jedna je bila fotografska, druga na temu sportova tipičnih za pojedinu zemlju (Hrvati su pokazali i objasnili što je to Sinjska alka). Svatko je mogao odabrati između te dvije radionice. Nakon večere bila je hrvatska i rumunjska interkulturalna večer. Mi smo bili najbolji. Imali smo hrvatske pive, domaće likere, sir, špek, luk (kupljen u obližnjoj trgovini)…
U srijedu nakon doručka zaputili smo se na cjelodnevni izlet u Tatre. To je planinski lanac koji se proteže duž poljsko-slovačke granice, uz to i nacionalni park s prekrasnom netaknutom prirodom, bistrim potocima i stijenama. Posjetili smo Morsko oko (Morskie oko), jezero na skoro 1400 metara nadmorske visine, okruženo planinskim vrhovima. Na prvi pogled je djelovalo ko divovsko ogledalo koje reflektira nebo i planine. Tko je htio mogao se popeti do drugog jezera (kojem sam zaboravio ime) s kojeg se pružao predivan pogled na to isto Morsko oko. Sveukupno smo hodali malo više od 5 sati. Bio je već mrak kad smo se spustili do mjesta gdje su nas čekali autobusi. Te večeri Talijani i Grci su imali svoju nacionalnu večer.
Idući dan posjetili smo Zakopane. Grad u blizini Poronina i jedan od skijaških centara u Poljskoj. Tamo smo se zadržali cijelo poslijepodne, imali slobodno vrijeme za razgledavanje, kupovanje itd.. U jednom od mnogobrojnih tamošnjih restorana, Poljaci su nam dali da okusimo neka njihova tradicionalna jela i pića i da zaplešemo uz ritmove njihove tradicionalne glazbe. To je ujedno bila i njihova nacionalna večer. Povratak u Poronin, neki su nastavili zabavljati se, neki na spavanje.
Petak, zadnji dan. Bilo je više radionica po izboru. Od brzog hodanja do nogometa. David i Klara (jedni od sudionika iz Hrvatske) su čak održali spontanu mini radionicu origamija. Kasnije smo opet bili podijeljeni u grupe. Svaka je imala zadatak da glazbom opišu određenu emociju ili stanje. Sreća, tuga, energija, mir(…), s time da smo smjeli koristiti samo svoje tijelo i glasove. Bez instrumenata. Svi smo se super zabavili i nasmijali. Navečer, litvanska i češka večer.
Subota. Departure day. Rastanci, grljenja, suze, obećanja ponovnog susreta, povratak kući s lijepim uspomenama, povratak u realu.
Bilo mi je lijepo na projektu, svidio mi se, a svidjela mi se i sama Poljska. Osim očuvanom prirodom, bio sam očaran kućama. Mnoge od njih su drvene, kompliciranih i strmih krovova, s puno ukrasa i rezbarija. Čista umjetnost gradnje. Ovo mi je bio prvi put u Poljskoj, a nadam se ne i zadnji. Bili smo na samom jugu i volio bi vidjeti ostatak te lijepe zemlje.
Matej Hokman
