Petoro mladih iz Hrvatske sudjelovalo je na Erasmus+ razmjeni u Poljskoj, zajedno s još 20 ljudi iz Litve, Portugala, Slovenije te Poljske. Razmjena se odvijala od 11.-20.04. u Poroninu, malom selu u južnoj Poljskoj, blizu granice sa Slovačkom.
Krenuli smo dan ranije zajedno sa Slovencima te posjetili Bratislavu, glavni grad Slovačke. Mislim da se Bratislava nikoga nije posebno dojmila, tim više što je bilo hladno i vjetrovito pa smo se više smrzavali nego uživali. Zaključak, Bratislava definitivno nije na mojoj listi gradova koje bih željela ponovno posjetiti. Možda je do lošeg vremena…
Drugi dan smo stigli u Poronin i smjestili se. Tu večer se samo spavalo jer smo bili umorni od puta. Bila sam ugodno iznenađena smještajem, a i cimerice iz tri druge države bile su ok. S drugim danima započeli smo s radionicama koje smo imali praktički cijeli dan, a bazirale su se na improvizaciji. Najčešće smo trebali kreirati situacije i dijaloge, u paru ili u grupi. Bilo je poželjno biti kreativan, snalažljiv i neki su se u tome isticali više, a neki manje. Cilj je uvijek bio „slijediti“ partnera ili grupu, slušati, nadovezivati se, naći ravnotežu i truditi se da se partner osjeća dobro pored nas. Baš zbog toga što tema razmjene ima temelje kazališta, bilo je dosta zabavno, puno smijeha, mašte i glume.
Hrana definitivno nije naša, ali meni je bila neki prosjek. Kopar u juhi, na krumpiru, na mesu…nije mi se svidio kao i ista playlista na radiju tokom doručka, ručka i večere. Ali gledam pozitivno na to, naučila sam lyricse 3 poljske pjesme 😀 (ukucati u youtube: marta, marta jest uparta).
Što se tiče interkulturalnih večeri, naša je, naravno, bila najbolja. I to ne kažem ja, to su potvrdili i ostali 😀 Uspjeli smo dobro sve pripremiti, sa zanimanjem su svi slušali prezentaciju o Hrvatskoj i isprobavali našu hranu i piće.
Utorak i subota bili su rezervirani za izlete, oba dana poslužilo nas je lijepo vrijeme, dok je ostale dane bilo poprilično hladno i kišno. U utorak smo posjetili smo Zakopane, mjesto udaljeno cca 10 km od Poronina. Grad mi se dopao, ima „ono nešto“. Konji i kočije su nešto normalno u gradu i daju mu poseban štih. Manji dio grupe popeo se na brdo iznad Zakopana zvano Gubalowka (1123m) sa kojeg se vidi cijeli grad te Tatre u pozadini. Dovoljno je reći da se se vrijedilo penjati 🙂
Subota je bio dan koji smo svi čekali cijeli tjedan jer smo posjetili Tatre i Morsko oko, jezero u podnožju. Pogled na Tatre i jezero bio je predivan, no neki su ipak bili malo razočarani što je jezero bilo zaleđeno. Iako meni to nije bilo razočaravajuće, voljela bih ga vidjeti u ljetnim mjesecima.
I to je sve, zaključak: puno smo naučili, puno smo vidjeli i radujemo se sljedećoj razmjeni.
T.M.